Opština Arilje - Najnovije vesti

Opština Arilje - Najnovije vesti Opština Arilje - Najnovije vesti
Početna
Uspešne priče preduzetnika - Ivan Milićević - „MINS“

Firma „Mins“ osnovana je 2008. godine kada je Ivanov otac rešio da prestane da se bavi radom na teškim mašinama jer je naplata postala neizvesna, a posao težak. Ivanova majka je u to vreme radila u jednoj tekstilnoj firmi kao šivač, što je dovelo do toga, da se krene u posao u oblasti tekstilne industrije, u proizvodnju bebi i dečije odeće.

U vreme osnivanja porodične firme, Ivan živi u Beogradu, gde je upravo dao uslov za četvrtu godinu na Pravima, vodi jedan hostel, sprema se za prvi međunarodni volonterski kamp i mašta kako će imati svoj hostel i često putovati. Tada nije mogao ni da zamisli da će ikada voditi porodičnu firmu i živeti u Arilju.  Tek posle 6 godina, shvatio je da je Pravo za njega promašena karijera, da je Beograd počeo da ga zamara i da više nije zabavno kao nekad, preživljavati.

Kada je odlučio da se vrati i krene da se bavi tekstilom, već je bio upoznat sa osnovama posla, pošto je i kao student pomagao svaki put kad dođe u Arilje. Prvih šest meseci učio je od oca, način na koji on posluje, trudio se da  razume finansijski i materijalni krug proizvodnje, da bi danas posle dve godine samostalno vodio posao, ali i dalje uči i, kako kaže, učiće do penzije, ako ona postoji kad je čovek preduzetnik.

Najveći izazov za njega bio je rad u ženskom kolektivu, jer od 12 zaposlenih, 11 je žena. Rad sa ženama za njega je osetljiv i zahtevan, ali ako postoji strpljenje i razumevanje, onda poslodavac spozna sve njihove motive, brige, individualnosti i potrebe. Sada iz ovog ugla, kaže da ih nikad ne bi menjao. Danas, najveći osećaj odgovornosti u poslu se javlja baš po pitanju radnika i njihovih plate, jer u jednom trenutku je shvatio da 10-ak porodica svoju egzistenciju zasniva na firmi. Pored toga, najveći izazov je svakako kreativni deo, gde se za svaku sezonu kreira nova linija proizvoda, što je potpuno nova oblast za Ivana.

Najčešći problemi u poslu jesu naplata dospelih potraživanja, usled toga i večiti nedostatak obrtnog kapitala, pa je energiju usmerio na izvoz  proizvoda u Bosnu i Hercegovinu, što se i isplatilo.

Da bi čovek opstao u poslu kao što je ovaj, mora stalno da bude kreativan i inovativan, da izbacuje nove proizvode i menja stare, ne troši energiju na brigu zbog grešaka - jer grešaka će uvek biti. I da ide napred, bez obzira na sve.

Za Ivana je preduzetnik, onaj čovek koji rizikuje zarad veće dobiti, koji se ne zadovoljava ponuđenim, koji je, u jednu ruku reklo bi se lud, a u drugu ruku heroj. „ Ariljci kao preduzetnici su dobri, pre svega zato što su neverovatni radoholičari, a zatim i inteligentni ljudi, pomalo drski i svoji. Mogu biti još bolji, kada bi se udružili u klastere i zajedno učestovali na tržištu, ali to je dug put, jer smo ponekad sujetni i ne vidimo važnost jedinstva.“

Na pitanje šta Arilju nedostaje rekao je više čistote u gradu i okolini, malo veća briga za društveni život van kruga porodice i par najbližih prijatelja. Nedostaje čaršijskog duha, neradni vikendi, ručkovi u restoranima i kafe u kafićima, jer se sve nekako svodi na kuću, komšiluk, posao i maline.  Od silnog preduzetničkog duha i rada u malinjacima, negde je zaboravljeno ono najvažnije – odnos prema sebi.

Iz utopističke namere, da živi ideju starogrčkih filozofa o bavljenju politikom, kako bi doprineo društvu, bio je odbornik, ali se ubrzo umorio i nastavio da se bavi poslovima u svojoj firmi. Misli  da bi Arilju mogao da doprinese na drugi način, a to je kroz društveno-korisni angažman, pa i dalje želi da u lokalnoj zajednici zaživi volonterizam i omladinski aktivizam koji možda ne mogu da donesu novac, ali mogu mnogo veće vrednosti.

Slobodno vreme provodi čitajući knjige, gledajući filmove i u igranju jamba. Njegov kutak je obala Rzava i zimi kafić Svitac.

Ivanov moto je: „Živi i pusti druge da žive.“

 
Opština Arilje.  © 2005 - 2018