Opština Arilje - Najnovije vesti

Opština Arilje - Najnovije vesti Opština Arilje - Najnovije vesti
Grivska
Sela - Sela

Bjeluša |   Bogojevići |   Brekovo |   Cerova |   Dobrače |   Dragojevac |   Grdovići |   Grivska |   Kruščica |   Latvica |   Mirosaljci |   Pogled |   Radobuđa |   Radoševo |   Severovo |   Stupčevići |   Trešnjevica |   Vigošte |   Virovo |   Visoka |   Vrane

Na vetrometini puteva

Panorama GrivskePanorama GrivskeKad krenete dolinom Rzava prema Visokoj na dvanaestom kilometru od Arilja ukotvljena između Kukutnjice, Malog Ostreša i Nebeške, okružena Radobuđom, Severovom, Grivskom, Bjelušom i Dobračama smeštena je Grivska.

Ni ovo selo nije mimoišla sudbina većine ariljskog kraja. O njegovoj prošlosti ne zna se mnogo. Čak ne postoje ni pouzdani izvori koji bi potvrdili kako je dobilo ime. Uglavnom su se u narodu iz generacije u generaciju prenosile dve priče, žive do danas. Po jednoj, mesto je dobilo ime po imenici griva. Naime, muškarci su nekada nosili na ovim prostorima duge kose, koje su u to vreme nazivane grive, pa otuda i ime sela. Po drugoj priči, na Nebeškoj ima jedna livada koja opet podseća na grivu. Sigurno je nekada bilo i drugih verzija kako je Grivska dobila ime, ali u razgovoru meštani nam ispričaše samo ove dve. U najstarijim turskim popisima iz 15. i 16. veka nema podataka o ovom selu, ali je gotovo sigurno da je kao i većina pripadalo požeškoj nahiji. Prvi istorijski spisi u kojima se pominje današnje ime datiraju sa početka 19. veka, iz vremena Prvog srpskog ustanka. Ostalo je zabeleženo, a i epske pesme govore, da je nakon boja na Lopašu, Vučića Pipera Karađorđe odlikovao diplomom kojom mu se pored zasluga za iskazane hrabrosti na upravu dodeljuju i neka sela među kojima i Grivska.

Nakon izbijanja Drugog srpskog ustanka, uspostavljanje srpske vlasti, ma i u početnom obliku počelo je vrlo rano, još u vreme borbi preko Dragačeva i gonjenja Turaka ka Sjenici.

Dvadeset drugog maja 1815. godine, Miloš Obrenović, kao vrhovni predvodnik postavio je starešine za neka područja zemlje. Istočni deo negdašnje rujanske knežine koji je brojao dvadeset sela, među kojima je bila i Grivska, nazvan druga kapetanija, pripao je na upravu Stefanu Raduloviću. Međutim, meštanii o tome malo znaju. Uglavnom se sećaju i pričaju, naravno oni stariji, o bliskoj prošlosti vezanoj za Svetski rat i stradanja Grivštanaca u njemu.

Danas je u selu, potomaka nekadašnjih starosedelaca koji su na ovim prostorima živeli tokom sedamnaestog veka vrlo malo. Hronologija doseljavanja nije jasno utvrđena tako da se ne može precizno tvrditi kako su i kojim migracionim tokovima naseljavani ovi krajevi, ali zasigurno, kao i u većini sela ariljskog kraja, najveći broj meštana vodi poreklo od doseljenika iz Crne Gore, Hercegovine, Starog Vlaha koji su tokom 18. veka intenzivno naseljavali ove prostore.

Danas u selu živi oko 200 domaćinstava. Na žalost, mahom staračkih, jer su teški i nepopularni uslovi seoskog života, ali i blizina grada učinili svoje. Većina mladih se sedamdestih otisnula put Arilja ili drugih okolnih gradova. Malo je onih koji su ostali na selu i posvetili se poljoprivredi. Po rečima predsednika Mesne zajednice Milana Bijeljića na selu su ostali ljudi koji su pored poljoprivrede našli sebe i u nekim drugim delatnostima. Ima onih koji rade u nekim od ariljskih preduzeća. Uglavnom staovništvo se bavi uzgajanjem maline, šljiva, krompira...

Prodavnica – centar sela

Nekad su se ljudi okupljali na prelima i poselima, pevali i razgovarali se. Današnji Grivštanci odmor od poljoprivrednih poslova nalaze ispred jedine seoske prodavnice. Većinu njih zatekosmo i te nedelje ispred, piju, razgovaraju i onako uzgred, nehajno, osmotriše nas pridošlice, a onda neko iz gomile sasvim nezainteresovano dobaci:

"Čekate Milana. A, neće vam on doći do doveče. Takav vam je on."

"Ma kakvi neće, pa mi smo se sa njim dogovorili još utorak da se danas nađemo ovde jer hoćemo da pričamo o vašem selu", gotovo nervozno odgovaramo, a po glavi već prebiramo šta ako se stvarno ne pojavi. Ipak Milan je bio savestan i posle samo 45 minuta zakašnjenja pojavio se, do duše uz izvinjenje što smo morali da ga čekamo.

Ako biste slušali njegovu priču uvideli biste da se ovo selo ne razlikuje mnogo od ostalih brdsko-planinskih sa ovog područja. Malo je toga što bi se moglo svrstati u pozitivne strane. Uglavnom, problemi su svuda isti – malo stanovnika, mahom starog, mladi su nezainteresovani da svoj život vežu za selo, udaljenost od grada, mala mogućnost za nekim ozbiljnijim uspehom. To bi rekli oni malodušni, nespremni da se suoče sa svim surovostima i uhvate u koštac sa problemima. Ipak, na sreću, ovde je mnogo više onih koji uprkos či-njenici da su ostali na selu vide sve blagodeti i lepote ovakvog bitisanja. Vidi se to i po njihovim vedrim licima dok ispijaju i poslednje pivo pred zatvaranje prodavnice i pitaju se šta li to njih dvoje pričaju.

Crkva u Grivskoj

Grivska ima sve što je jednom selu potrebno – školu četvorogodišnju, crkvu, prodavnicu, dom kulture. Kažu nedostaje jedino zdravstvena ambulanta pa su prinuđeni da idu u čaršiju, ili do Kruščice. Posebno su ponosni na svoju crkvu posvećenu kralju Dragutinu, sagrađenu sopstvenim sredstvima i sredstvima donatora, smeštenu na najlepšem mestu u selu, takozvanoj Rujnoj ravni. Crkva je novijeg datuma i sgrađena je u poslednjoj deceniji dvadesetog veka. Danas u njoj bogosluženja o praznicima vrše sveštenici ariljske crkve.

Crkva u GrivskojCrkva u GrivskojStarija crkva postojala je u zaseoku Kaljevići, ali su danas od nje ostali samo pomeni. Ostaci su ograđeni, a u narodu je još ostala tradicija da se okuplja kod crkve na Ivanjdan, 7. jula, kada se održava sabor.

- Dugo se razmišljalo gde da se sagradi nova bogomolja, neki su predlagali da to bude na temeljima stare, ali je preovladalo mišljenje da je ipak najbolje da se podigne ovde, gde je dosta bolji geografski položaj, tako da se ona danas vidi iz svih krajeva sela – ističe Milan Bijeljić.

Iako meštani sa dosta pijeteta i ponosa govore o ovoj svetinji, stiče se utisak da ne vode baš mnogo računa o njoj. Crkveno dvorište je neograđeno, a dok smo prolazili da slikamo crkvu mogli smo videti prilično neurednu okolinu.

Tu nadomak nje nalaze se ruševine nekadašnje prodavnice mešovite robe, čiji je vlasnik bio izvesni Milun Filipović. Oni stariji kažu da je tu bila i kovačka radnja. Danas, na žalost stoje samo ostaci nekadašnjeg objekta, napola oronuli od vremena, koji izgleda nikome ne smeta iako je ruglo sela. Na pitanje zašto je tako svi sležu ramenima. Ili se to nikoga ne tiče, ili je po sredi nemar, ili je jednostavno svačije i ničije. Tek, do pola oronula stara prodavnica stoji kao spomen nekadašnjem vremenu, ali i opomena današnjici da se amaneti prošlosti na dostojan način moraju poštovati.

A đaka je sve manje

Seoska školaSeoska školaOd kada postoji škola je delila sudbinu sela. Brige i problemi bili su im zajednički, uspesi i rezultati. Prva iskra pismenosti zapaljena je početkom 20. veka, čija vatra traje i do današnjih dana. Već davne 1916. godine bi otvorena prva škola u kući Adama Marinkovića, a današnja zgrada sagrađena je tridesetih godina prošlog veka.

Generacije učenika prošlo je kroz školske klupe u Grivskoj, a prvim slovima i računu učiše ih uglavnom učitelji sa strane. Mladi, puni poleta i entuzijazma nisu znali za prepreke, uprkos udaljenosti od razvijenijih sredina i boljih uslova života, koji su im ovde bili nedostižni. Ali, nisu se predavali.

Meštani se sa puno ljubavi sećaju učitelja koji su ceo svoj radni vek proveli u njihovoj školi, mnoge generacije izveli iz školskih klupa, ukazali im na životne zakonitosti, ali i nedaće. Na žalost, danas samo petoro dece pohađa nastavu. Sa njima u prilično dobrim uslovima kada su u pitanju seoske škole radi učiteljica Biljana Marković.

Kao i u većini sela i ovde je veliki problem mali broj dece koji se iz godine u godinu smanjuje.

- Već smo govorili o tome - naglašava predsednik mesne zajednice - malo je nas koji smo ostali na selu, formirali porodice i svoj život vezali za ovo podneblje.

Putevi - najvažniji

grivska4Nekako na vetrometini puteva, na razmeđi Severova i Kruščice, bitiše Grivska. Kad prvi put dođete ovde iznenadiće vas opuštenost i prijatnost meštana, ali ono što vam nikako neće promaći je utisak da se celo selo nalazi na tom glavnom putu koji vodi od Arilja prema Visoci. Ali, samo na prvi pogled. Kad krenete u obilazak sela shvatićete da je ono mnogo više od onoga što se može zaključiti u centru.

Ipak, postoji nekakva neujednačenost. Dok na jednom mestu zatičete porodice koje žive gotovo gradskim životom, na drugoj strani suočićete se sa gotovo nemogućim uslovima života. Nama, rodom iz grada, odraslim na asfaltu, gotovo je nepojmljivo saznanje da još uvek ima onih koji žive, bezmalo, kako su živeli njihovi dedovi. Nemogućnost! Nemarnost! Usud?

Iako ih je priroda obdarila izuzetno lepim i bogatim krajem, ne možemo a da ne primetimo da su Grivštanci pomalo nehajni. Nadamo se da nam neće zameriti. Takav smo utisak stekli, što iz odnosa prema crkvenom dvorištu, što prema Domu kulture, sagrađenom posle Drugog svetskog rata koji na žalost danas nikome ne služi. Jedan deo izdat je za prodavnicu i magacin, u drugom se nalaze prostorije mesne zajednice, a ostatak je osuđen na propadanje. Kažu, nemaju sredstava, ali izgleda i dobre volje.

Na kraju našeg razgovora Milan Bijeljić istakao je da je tokom proteklih godina uglavnom rađeno na rekonstrukciji puteva. Za ovu tekuću u planu je adaptacija puta prema Severovu, za šta su, kako reče sredstva odobrena, zatim pravca prema Bijeljića za šta je obezbeđeno milion dinara. U planu je i izgradnja putnog pravca prema Kaljevićima. Skoro u 95% domaćinstava došla je telefonska mreža i elektrifikacija.

Napuštamo ovo selo, ipak noseći lepe utiske. Ispraćaju nas meštani dok prvi zraci sunca zalaze iza Nebeške. Naša poseta samo je na trenutak poljuljala njihove ustaljene živote, tek toliko da čim nas isgubiše iz vida, zaboraviše da smo i bili. Sutra je novi dan. Oni se vraćaju svakodnevnim obavezama, a mi hitamo u gradsku vrevu. Tako je to oduvek bivalo.

Tekst: S. R.
Foto: M. D.

 
Opština Arilje.  © 2005 - 2018