Opština Arilje - Najnovije vesti

Opština Arilje - Najnovije vesti Opština Arilje - Najnovije vesti
Početna O Arilju Sela Bogojevići
Bogojevići
Sela - Sela

Bjeluša |   Bogojevići |   Brekovo |   Cerova |   Dobrače |   Dragojevac |   Grdovići |   Grivska |   Kruščica |   Latvica |   Mirosaljci |   Pogled |   Radobuđa |   Radoševo |   Severovo |   Stupčevići |   Trešnjevica |   Vigošte |   Virovo |   Visoka |   Vrane

BogojevićiBogojevićiNa samo dva kilometra od grada, pod obroncima Bogojevačke planine smešteno je selo Bogojevići. O prošlosti ovog sela koje se nalazi na periferiji Arilja gotovo i da nema pisanih dokumenata. Svaki od predaka odneo je sa sobom i delić bogojevačke prošlosti, daleke i bliske pa danas mi ne znamo ili vrlo malo znamo o tome. Ne postoje pisani dokumenti koji bi posvedočili kako je ovo selo dobilo ime. Čak ne postoje ni zapisi o tome kada se ovo područje počelo naseljavati i ko ga je naseljavao.

Ipak, arheološki nalazi i iskopine u susednim selima (Vrane, Arilje, dolina Velikog Rzava) ukazuju da je područje današnjeg sela Bogojevića rano bilo nastanjeno. Većina sela na teritoriji ariljske opštine prvi put se pominje u turskim tefterima iz 1476. godine. Bogojevića u tim popisima nema, kao ni u dva naredna iz 1525. i 1572. godine.

Potpuniji i precizniji podaci o ovom selu, smeštenom između Malog Rzava i Moravice, javljaju se krajem XVIII i početkom XIX veka. Sa većinom sela sa teritorije današnjeg Arilja, Bogojevići su pripadali Rujanskoj nahiji. U to vreme jedan od najistaknutijih predstavnika sela bio je seoski kmet – Mijuško Mišković. Prvi precizniji podaci o broju meštana javljaju se u perodu iz četrdesetih godina XIX veka. Ostalo je zapisano da je u Bogojevićima po popisu iz 1837 godine bilo 49 poreskih glava, dok se kaže da je 1839. godine u selu radio jedan čarugdzija, jedan kovač i trgovac marvom i rakijom.

Stara kućaStara kućaDanas selo broji oko šest stotina stanovnika. Mahom su to potomci starosedelačkih porodica Gavrilovića, Petronijevića, Radojevića, Dragovića, Prodanovića, Ognjevića, Mojsilovića, Mijuškovića, Tripkovića i nekoliko familija čiji su se preci doselili iz susednih sela Latvice i Vigošta i nešto udaljenijih Brekova i Severova – Krčevinaca, Jakovljevića, Avakumovića, Milinkovića. Sa Vigoštem selo se graniči jednom dužinom od Moravice i Malog Rzava koji su istovremeno i granica sa MZ Latvica. Reka Moravica negde u dužini od 3 km deli sela Bogojeviće i Dragojevac. Četvrta Mesna zajednica sa kojom se Bogojevći graniče je Radobuđa, a granica je Mali Rzav, odnosno čuveni Zelenjak.

Meštani se većinom bave poljoprivredom. Mahom je u pitanju proizvodnja maline, jer gotovo da svaka kuća na području ovog prigradskog naselja ima malinjake. Međutim, mnogo je onih među poljoprivrednicima koji se bave proizvodnjom jabuka. Po rečima g. Gavrilovića, predsednika mesne zajednice, negde ih je oko petnaestak koji proizvode tri i pet vagona jabuka. Ono što je za ovo selo, mahom opredeljeno za bavljenje poljoprivredom, vrlo bitno je da se pojavljuju novi zasadi šljiva.

Ipak dosta je meštana zaposleno u privatnim firmama, što je generalno gledano, po rečima predsednika MZ loše jer selo i nema nekog samodoprinosa.

Mladi okosnica sela

Milenko GavrlovićMilenko GavrlovićProšle godine izabran je novi predsednik MZ Milenko Gavrilović i saziv od šest odbornika i urađen je prilično veliki posao.

- Započeli smo rekonstrukciju puta Crepana - Pšajna u dužini od 3 km. Urađen je veći deo zemljanih radova, ali su zbog nepovoljnih vremenskih uslova radovi obustavljeni, i biće nastavljeni čim se stvore uslovi za to. Ovaj put je značajan i za MZ Vigošte preko koje bi se kružno vezao za Arilje, a sa suprotne strane preko Krčevina bio bi vezan za Latvicom. Za realizaciju ovog projekta dobili smo značajna sredstva od Republike u vrednosti od 10 miliona dinara. Javno preduzeće "Direkcija za izgradnju" pomogla je projekat sa 50% učešća preostale sume, a ostatak smo obezbedili meštani – ističe g. Gavrilović.

- Sproveli smo anketu među meštanima i mislim da je neophodno naglasiti da je odziv bio veliki i da su ljudi to odgovorno prihvatili. Na taj način mi smo prikupili oko 50% sredstava, što iznosi oko 4 miliona dinara. U okviru ovih radova izvršeno je i proširenje puta u dužini od 2 km. Urađena je i vodovodna mreža, postavljene su nove cevi i iskopni kanali. Čista pijaća voda iz preduzeća "Rzav' izašla je do Gavrilovića brda i na taj način obezbeđeno je da negde oko 60% meštana sela Bogojevića ima gradsku vodu. Napomenuo bih i da je selo skoro kompletno pokriveno telefonskom mrežom.

Gradnja putaGradnja putaNovo rukovodstvo mesne zajednice ima u planu još mnogo projekata čijom bi se realizacijom u ovom prigradskom naselju obezbedili kvalitetniji i bolji uslovi života.

- U našoj MZ bilo je planirano da se prošle godine radi kanalizacija, ali to trenutno stagnira pošto je na nivou SO doneta odluka da se radi jedinstven projekat na teritoriji opštine u koji bi bili uključeni i stanovnici MZ Bogojevići koji gravitiraju neposredno uz magistralni put Arilje – Ivanjica. Planova je mnogo, ali prosto ne postoji mogućnost da se svi oni realizuju. U planu je i izgradnja drugog puta od Mirotina. Dokumentacija o ovom projektu je u pripremi, ali lično mislim da su šanse za realizaciju vrlo male, s obzirom da se ulaganja u završetak puta, koji nam je prioritet, velika.

- Naravno, ne odustajemo do planova da uradimo rasvetu i trotoar od Mirotina do Crepane. Želeo bih da napomenem da sam kao predsednik MZ veliku podršku imao od mladih i to je vrlo važno jer su oni budućnost ovog sela, a po meni, s obzirom na vredne, poštene i pre svega ambiciozne ljude koji u njemu žive, Bogojevići su selo budućnosti. Tome naravno doprinosi i blizina grada – istakao je g. Milenko Gavrilović.

Marija TripkovićBaka Marija Tripković ima 90 godina i najstariji je meštanin sela Bogojevića. Rođena je davne 1916. godine u Kravarici, a 1936. godine udala se i od tada živi u ovom pitomom selu na levoj obali reke Moravice. Njena sećanja sežu daleko u prošlost i ako nam neko može posvedočiti o tradiciji Bogojevića to je svakako ona. Baka Marija priča da u njeno vreme nije bilo ovakvih puteva. Išlo se volovskim kolima, a kolona od Mirotina do Latvice znala je da broji i po dvadesetak rabadzija.

- Narod je uglavnom radio na poljoprivredi, sejao se kukuruz, pšenica, ovas, za maline nije ni znao. Svi smo bili zadovoljni i složni. Kada sam ja došla u selo, već je sa desne strane puta postojala crepana, poznata po proizvodnji crepa.

Baka Marija ne zna tačan podatak kada su se vlasnici doselili, ali se pretpostavlja da je bogojevačka crepana stara oko stotinak godina. Vlasnici su bili braća Stoiljkovići iz Istočne Srbije. Za njih oni meštani koji ih pamte imaju samo reči hvale. Brzo su se srodili sa starosedeocima i uklopili u način života.

- Mi smo se posećivali, išli jedni kod drugih na slave – priseća se baka Marija.

Danas crepana više ne radi, ali još uvek postoji kao obeležje odzak koji nije srušen. Jedna od potvrda da je tradicija crepane u Bogojevićima zaista duga su i crepljike kojih još uvek ima, a na kojima je utisnuto – 1920. godina – Stankovići, Stoiljkovići, Petrovići.

ŠkolaŠkolaPo priči Marije Tripković u Bogojevićima je nekada postojala i četvororazredna osnovna škola. Ovu priču potvrdili su i ostali meštani. Po njihovoj priči škola se nalazila kod današnje kuće Sredoja Krčevinca. Inače to je bila mala zgrada sa samo dve ili tri učionice. Nastavu su tu pohađala deca iz Bogojevića i Latvice sve do nekih dvadesetih godina 20. veka.

Nakon otvaranja škole u Latvici, đaci su se preselili u novu zgradu, ali stara škola nije prestala sa radom. Sve do pred početak Drugog svetskog rata tu je bila Domaća radnička škola. Potvrde o tome da nam je g. Relja Topalović, čija je sestra Milica pohađala nastavu. Školu su pohađale samo devojčice koje su tu sticale osnovna znanja iz domaćinstva o vezenju, kuvanju, štrikanju. Kasnije je negde pred početak rata Domaća radnička škola premeštena u Arilje u zgradu gde se danas nalazi Gradska galerija.

Jedna od znamenitosti ovog sela je i toponim Abašina voda. Podaci o njemu datiraju s početka 19. veka kada se navodi kao jedan od begovskih i spahijskih poseda na teritoriji Arilja. Abašina voda se nalazi sa leve strane Bogojevačke planine idući od Pšajne prema Rzavu, odnosno Radobuđi. Po legendi ovaj izvor pronašao je jedan Turčin Abaša po kome je i dobio ime. Postoji još jedna legenda vezana za ovo mesto. Po priči meštana crkva koja se nalazi na Gradini u Radaljevu, a potiče iz 13. i14. veka prvobitno je bila sagrađena u Bogojevićima i nalazila se ispod Živanića kuće. To mesto se zove Gradina, pa postoji pretpostavka da je upravo to ovom nazivu, toponim u Radaljevu dobio ime. Postoji legenda da su vile za noć prenele ovu crkvu na mesto gde se sada nalazi.

Bogojevići - selo budućnostiBogojevići - selo budućnostiUspon sela počeo je nakon Drugog svetskog rata. Najviše je na planu infrastrukture urađeno u periodu od 1970. do 1990. godine. Urađena je putna mreža kroz selo, četiri trafostanice, dalekovod u dužini od 3,5 km.U tom periodu izvršena je i rekonstrukcija niskonaponske mreže, drvene bandere zamenjene betonskim. Uz pomoć i podršku udruženja Opštinskog odbora Saveza boraca Arilja, Užica i Beograda, meštani Bogojevića na mestu zvanom Ražište podigli su spomenik palim ratnicima za oslobođenje u Prvom i Drugom svetskom ratu. U to vreme podignut je i Dom kulture.

Bogojevići su selo vrednih, ambicioznih i radnih ljudi koji brinu o svojoj budućnosti i o budućnosti svoga sela. Zahvaljujući tome s pravom mogu reći da je njihovo selo – selo budućnosti.

S. Radović

 
Opština Arilje.  © 2005 - 2018